Prvo prijenosno računalo je abak (grčki abax znači ploča za računanje). Prvi poznati abak postojao je u Babilonu prije 5.000 godina. Njime se računalo pomoću kamenčića koji su se umetali u žljebove napravljene u pijesku. Zatim se abak razvio u oblik koji se sastojao od okvira i razapetih žica na kojima su postavljene pločice ili kuglice. Takvim su se abakom koristili u Egiptu i u Kini 2500 godina, a nešto kasnije i u antičkoj Grčkoj. Abaci se mogu razlikovati po vrijednostima koje se dodjeljuju pojedinim stupcima i redovima. Stupci ne moraju uvijek biti potencije broja deset nego to mogu biti i potencije broja dva, 12, 16 i dr. Zahvaljujući abaku, u Egiptu, Mezopotamiji i Kini postoje najstariji zapisi o brojevima sačuvani do današnjeg dana. Usavršeni abak i danas koriste za svakodnevno računanje narodi Rusije, Kine i Japana. Razvojem trgovine, razmjenom dobara nastala je potreba za brojevima kao znakovima potrebnim za računanje i mjerenje. Pretpostavlja se da je dekadski sustav brojeva razvijen kod većine naroda zato što su ljudi koristili za računanje deset prstiju na rukama. U konstruiranju mehaničkih strojeva za računanje pomoglo je načelo rada mehaničkih satova i njihova izrada. Mehanički računski strojevi koji su radili na tom načelu rabili su sve do četrdesetih godina XX. stoljeća kad su se počeli izrađivati elektromehanički i elektronski strojevi za računanje. Nakon izuma abaka ništa se u svijetu računala nije događalo sve do XV. stoljeća kad je Leonardo da Vici skicirao ideju za mehanički stroj za računanje.1612. JOHN NAPIER - otkriva pojam logaritma i izdaje prve logaritamske tablice. 1622. WILIAM OUGHTREED - stvara prvo logaritamsko računalo, u početku kružnog oblika. 1642. BLAISE PASCAL, francuski znanstvenik izumio je mehanički stroj koji može obavljati zbrajanje i oduzimanje nazvan PASCALINA. Stoj je imao nazupčane kotače koji su omogućavali automatsko zbrajanje i oduzimanje, slično modernom uređaju u automobilu koji bilježi prijeđene kilometre. Pascalov stroj za računanje je radio tako što su se brojevi unosili okretanjem kotačića povezanih zupčanicima. Zupčanici, njih 6,7 ili 10, pomicali su brojčanik te se na nizu prozorčića ispisivao rezultat.  Gottfried Leibnitz konstruirao je 1694.god. stroj za računanje, nazvan "bankovni službenik". Imao je dva osnovna elementa: skup zupčanika za zbrajanja slično Pascalovom stroju i pokrete valjke koji su slijedili decimalna mjesta prilikom množenja. CHARLES BABBAGE, engleski matematičar, dao je veliki doprinos razvoju mehaničkih strojeva za računanje. Njegova zasluga u razvoju računala, zbog čega je nazvan ocem računala, ogleda se u postavljenom načelu rada računala koji se koristi i danas. On je funkcije stroja podijelio u tri dijela: pohrana, procesiranje i kontrola. Predložio je da se pohrana odnosno ono što danas nazivamo memorija podijeli u dva spremnika: jedan za brojeve (podatke) nad kojima se vrše operacije i drugi za spremanje instrukcija radi određivanja operacija koje će se vršiti nad brojevima. Prvi je, znači, u mehanički stroj unio i memorijske mogućnosti i to na karticama s izbušenim rupicama. Prvi je stroj nazvao diferencijalni. Skup metalnih pločica na izlazu iz stroja trebao je omogućiti tiskanje rezultata na papiru. Zbog složenosti stroj nikada nije završen. Babbage je 1833. godine izradio nacrt novog stroja za računanje i nazvao ga analitički stroj. Iako je trebao biti izrađen od osovina, zupčanika i sl. dijelova, načelo njegova rada slično je današnjem računalu. U procesu izgradnje svoje druge kreacije, analističkog stroja, Babbage je upoznao Adu, groficu od Lovalace (slika 1. 2. 5.), koja mu je pomogla u dizajniranju i programiranju računala za stvaranje glazbe. Zato Adu nazivaju majkom modernih računala i prvom programerkom na svijetu. Slika prikazuje karticu s rupicama gdje različiti uzrok rupica predstavlja različiti broj ili, ako se radi o kontrolnoj kartici, različitu naredbu. Instrukcije su bile vrlo jednostavne, npr. uzmi broj s kartice, oduzmi 1 od toga broja, idi na slijedeću karticu s instrukcijama itd. To načelo koristilo se i kod prvih elektroničkih računala, čak do osamnesetih godina XX. stoljeća.